Pomlađivanje

Pomlađivanje lica ne znači pomlađivanje vremena i vrijeme se ne može vratiti natrag. Umor od života ne može se nadoknaditi bojanjem kose u žive i svježe nijanse nekakvog zamišljenog životnog proljeća ili ljeta. Proživljeno ne može biti ne proživljeno. I godina života koja je prošla ne može biti kao da nije prošla. Ništa ne može promijeniti broj čovjekovih godina. Sve te sitne popravke, presađivanja, uljepšavanja ne vraćaju vrijeme natrag ili kako to piše Vladimir Jankélévich: Oronula starica nije kao čarolijom postala mlada; starica je postala uvenula djevojka, ruina od nimfe. Trebalo bi se dogoditi čudo da bi se ublažio teret uspomena i povratio životni polet pomlađenom starcu, da bi se izliječio umor i zasićenost… I to kakvo čudo! Popravlja se sve što je popravljivo u dotrajaloj mašini; ali „nepopravljivi zub“ godina, to jest gola vremenitost se ne dokida. Svi neuspjesi su popravljivi, sve su nesreće nadoknadive, svi gubici zamjenjivi, sve tuge utješive; samo je izgubljeno vrijeme, u cjelini, nezamjenjivo i nenadoknadivo. Jer živo biće samo jednom živi.

Pomlađivanje
Nitko ne može pomladiti vrijeme i ne može ga uljepšati. Ono će uvijek ići prema nekom naprijed koje čovjeku ostavlja sve manje godina, dana, mjeseci i sati. Pomlađivanje je, piše Jankélévich, zgodna i kratkotrajna varka, simpatična iluzija o vječnoj mladosti koja se vraća zatezanjem lica, uklanjanjem podočnjaka, presađivanjem kose. Sve su to, kako to simpatično opisuje Jankélévich, samo sitni „mehaničarski“ radovi na mašini koja stabilno i trajno ide prema gašenju. Produženje života na bilo koji način ne produžuje vrijeme, piše Jankélévich, kao da bi onaj kojemu je presađeno srce ili bubreg živio vječno. Uljepšavanje je pokušaj zahvata u samo vrijeme. Zahvat u njegovo protjecanje ili prolaženje. Zahvat u vremenitost koju se želi zaustaviti. Piše Jankélévich kako postoji neobično velika razlika između usporavanja vremena i zaustavljanja vremena. Pokušaji usporavanja starenja nisu identični zamisli i pokušaju da se starost potpuno zaustavi. Uljepšavanje je pokušaj zaustavljanja vremena, ali je ono više odugovlačenje vremena. Kao da svježe obojana kosa neće u nekom trenutku izblijediti i razotkriti sijedu glavu. Ili kao da neprirodno zategnuto lice neće razotkriti slabost i propadanje zglobova i nutarnjih organa. Čovjek može umisliti da može odlučiti da vrijeme ne postoji i da nikada nije postojalo. Može pokušati zanemariti posljedice vremena. Ipak, piše Jankélévich, čovjek nikada neće moći zanijekati samo vrijeme. I zanijekano ono će se javiti u čovjeku. U njegovom umoru. Zasićenosti životom i postojanjem. U njegovoj nemoći. Nijekanje vremena je zabluda jer čovjek umišlja da ako nešto niječe, onda to ne može ni postojati. Možda to i vrijedi za neke stvari, ali ne vrijedi za vrijeme i čovjekovo starenje i trošenje. Nikakvo pomlađivanje i uljepšavanje ne može zanijekati postojanje vremena i čovjekove vremenitosti. Uljepšavanjem se proces vremena ne okreće u suprotnom smjeru natrag prema prošlosti i uzbudljivoj mladosti. Niti se pomlađivanjem zaustavlja proces starenja, onaj proces koji se sastoji od osjećaja da vrijeme ipak nekako prolazi i da zatezanje lica, očiju, usana i cijelog fizičkog tijela ne dokida taj osjećaj. Uljepšavanje i pomlađivanje neuspješni su procesi. Iluzije preobrazbe vremena. Nitko se ne vraća natrag. Uljepšan i pomlađen čovjek, muškarac ili žena grabi svom snagom naprijed. Uljepšavanje i pomlađivanje je pokušaj zaostajanja ili usporavanja kao da čovjek pokušava glumiti, pa domahuje vremenu i govori mu: Hodi ti malo naprijed, stići ću ja tebe. I čovjek zaista pomisli da je vrijeme otišlo naprijed bez njega. Zaboravilo ga je. Barem se tako čovjek osjeća nakon neke operacije ili zahvata pomlađivanja i uljepšavanja, misli kako je uspio prevariti vrijeme. Piše Jankélévich da ne samo da čovjek ne može prevariti fizičko vrijeme jer će se ono vratiti po njega, nego još manje može prevariti vrijeme koje je u njemu. Vremešni ljepotan i vremešna ljepotica zategnuta lica nisu mladić i djevojka u cvijetu i snazi tek stasale mladosti, piše Jankélévich, jer vrijeme u njima govori im da su to nekada bili, ali više nisu i više nikada neće biti. Njihov život je neponovljiv događaj koji kao i život svih drugih ima samo jedan smjer, onaj prema vremenu i s vremenom koje troši i umara, koje ih čini vremenitim, vremešnim i prolaznim. Uljepšavanje i pomlađivanje su neuspjele stanke i odmori na putu na kojem nema zaustavljanja i nitko se ne može trajno zaustaviti osim nakratko da predahne. I svi popravci na dotrajaloj mašini koja se zove čovjekom, piše Jankélévich, kratkotrajni su predasi na putovanju prema posljednjem udisaju. Ne postoji način da se putovanje zaustavi da se ne bi došlo do zadnjeg daha poslije kojega svako uljepšavanje i pomlađivanje prestaje i gubi svaki smisao i svrhu. U Sarajevu 19. 10. 2021. O. J. Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: puhhha